Robotička alka – Junior Trogir 2012

HRVATSKO DRUŠTVO ZA ROBOTIKU
ZAJEDNICA TEHNIČKE KULTURE GRADA SPLITA I
ŽUPANIJE SPLITSKO-DALMATINSKE

ROBOTIČKA ALKA^®(JUNIOR) 
 TROGIR – 2012

 VJEŠTINA ROBOTIČKOG IGRANJA KOPLJEM
NA POSTAJAMA HRVATSKOG JADRANA

Sinjska alka, taj brillante spettacolo (blistavi prizor) kako su je očarani  očevici opisali krajem osamnaestog stoljeća danas je viteško natjecanje jedinstvene tradicije. Još od 1715. godine, svake godine u kolovozu, održava se u  dalmatinskom gradu Sinju.  No gađanje prstena s konja u trku  kao srednjevjekovni viteški fenomen  susrećemo u  svim gradovima Sredozemlja:od Italije do Španjolske. Sinjska alka je, međutim,  jedini preostatak čestih viteških nadmetanja koja su se  kroz dugo razdoblje održavala u gotovo svakom većem mjestu  Dalmacije. Alka se tako igra u Zadru od 1455. do 1818., Imotskom do  1840. i Makarskoj do 1832..  Igrala se je u Dubrovniku, Istri, na Pagu, Krku i Rabu, u Šibeniku, Splitu, Hvaru i drugim mjestima. Čak i u Zagrebu. U spomen na te davno nestale viteške običaje, a u susret velikom jubileju tristote godišnjice Sinjske  alke odlučili smo na poseban način poći tragovima zamrlih alki na istočnim obalama Jadrana.
Nakon kontinentalnih priprema u Karlovcu 2009.,  Zagrebu i Varaždinu  2010. krenuli smo iz Dubrovnika, ispred Kneževa dvora 2011. i preko Prokurativa u Splitu  (2011.) smo stigli u Trogiru. U gradu smo tvrdog  Kamerlenga, pred portalom majstora Radovana, gradu gdje se srednjovjekovlje u uskim kamenim uličicama   može  opipati  prstima. Na rubu Mediterana i  ovdje je, prema navodima, jednom igrana srednjovjekovna viteška "giosta" . Danas smo ispod visokih dizalica koje polako izdišu pred novim posthumanističkim dobom čiji simbol je robot. Nekada se tehnološka snaga nacije mjerila snagom dizalice koju je mogla napraviti, danas prema broju robota koje koristi.  Te dizalice svojom visinom podsjećaju nas na to da je Mediteran,  još od pred-antičkih vremena, bio ishodište suvremene tehnike. Stoga na ovom mjestu  robotičku  alku ne doživljavamo samo kao natjecanje. Trebala bi potaknuti u nama poriv za  izradu novih strojeva i razmišljanja o vremenu u kojem jesmo.   
Robotički alkar, bez obzira na složenost njegove konstrukcije, ujedinjuje dvije temeljne  ideje suvremene robotike: autonomnost (samodovoljnost) stroja i daljinsko upravljanje strojem s elementima daljinske prisutnosti (teleprezentnost). Svjedoci smo snažnog razvoja teleoperiranih robotičkih letjelica Predator koje vode piloti s upravljačkih pultova udaljenih tisućama kilometara. Ili prekooceanskih  kirurških operacija kod kojih je pacijent u Europi , a kirurg u SAD. Robot koji je trenutno na Marsu također je daljinski upravljani stroj. Slično opisanome, ali na nižoj izvedbenoj razini i kod robotičkog alkara vozilo (konj) treba samostalno slijediti stazu uz neku moguću intervenciju "jahača" koji sjedi za računalom i neizravno, koristeći vido kameru na vozilu, upravlja kopljem ciljajući alku.  To je osnovno u vještini robotičkog igranja kopljem (Ars hastiludii robotici)  pogotovo  u njenoj  zabavno obrazovnoj inačici  Robotička alka-Junior (RAJ).
Na tako postavljenu osnovicu igre  nadograđuje se važan životni stav koji povezuje povijest i suvremenost :  suvremeni bojevi za opstanak su tehnološki i opstat će oni koji, slikovito rečeno ,  budu znali trčati robotičku alku. Zamislite robotskog alkara na robotskom konju u naravnoj veličini. To je po mnoge čemu najsloženiji stroj koji možemo zamisliti. Naša zamisao je, ne da jednog dana takvi strojevi trče alku, već da smo u  mogućnosti i stanju načiniti takve strojeve. Da dosegnemo takvu razinu kompetencije.
Robotička alka (još uvijek) nije robotska alka. To znači tu alku ne trče  roboti sami već da je robot  samo medij s kojim se stara igra obnavlja u  novim sadržajima koji, onome koji to žele,  ne samo da otvara  nova obzorja već ga obdaruje moćima tako važnim za život u novom dobu.
I ove godine RAJ igra se prema pravilima koje je postavio Boris Anić-Ćurko. Njenu  izvedbu već po četvrti put  (nakon Karlovca gdje je igrana prvi put)  vode sad već proslavljeni treneri hrvatskih ekipa na mEđunarodnim robotičkim natjecanjima univ.  dipl. ing Ivica Kolarić i  profesorica  Jelka Hrnjić koordinatorica i voditeljica projekta RAJ za Hrvatsko društvo za robotIku.  

Igor Ratković

GALERIJA SLIKA ROBOTIČKE ALKE TROGIR 2012